Prema Zakonu o deviznom poslovanju, za transakcije u inozemnoj valuti, srednji tečaj HNB-a primjenjuje se na dan transakcije. Međutim, financijski standardi kao HSFI i MSFI nude nekoliko opcija za odabir tečaja. To uključuje srednji tečaj na dan fakture inozemnog dobavljača, srednji tečaj na dan carinjenja robe, prosječni tečaj na određeni dan ili carinski tečaj.
Važno je definirati računovodstvene politike unutar tvrtke kako bi se odredio tečaj koji će se primijeniti tijekom godine za transakcije s inozemstvom. Ove politike trebaju biti jasno objavljene sukladno zahtjevima financijskih standarda (HSFI/MRS). Također, na dan bilanciranja, sva otvorena potraživanja i obveze prema inozemstvu trebaju biti iskazana prema srednjem tečaju HNB-a, sukladno Zakonu o deviznom poslovanju.
Kao dan transakcije, može se uzeti dan primitka fakture inozemnog dobavljača ili dan carinske deklaracije, ovisno o definiranim računovodstvenim politikama tvrtke. To je važno jer odabir tečaja može utjecati na vrijednost zaliha u kunama, a time i na financijske izvještaje tvrtke.
Razlike u tretmanu tečaja kod potraživanja i obveza prema inozemstvu ključne su za pravilno vođenje financijskih evidencija u tvrtki. Iako se na prvi pogled čini da bi primjena tečaja trebala biti ista, postoje suptilne razlike u načinu na koji se tečajevi koriste kod potraživanja i obveza:
U konačnici, iako se koriste slični tečajevi, razlike u primjeni kod potraživanja i obveza imaju značajan utjecaj na financijske izvještaje tvrtke. Definiranje jasnih pravila i dosljedno poštivanje računovodstvenih politika ključno je za točno iskazivanje financijskih podataka i pravilno vođenje poslovanja.