Prema Zakonu o deviznom poslovanju, za transakcije u inozemnoj valuti, srednji tečaj HNB-a primjenjuje se na dan transakcije. Međutim, financijski standardi kao HSFI i MSFI nude nekoliko opcija za odabir tečaja. To uključuje srednji tečaj na dan fakture inozemnog dobavljača, srednji tečaj na dan carinjenja robe, prosječni tečaj na određeni dan ili carinski tečaj.

Važno je definirati računovodstvene politike unutar tvrtke kako bi se odredio tečaj koji će se primijeniti tijekom godine za transakcije s inozemstvom. Ove politike trebaju biti jasno objavljene sukladno zahtjevima financijskih standarda (HSFI/MRS). Također, na dan bilanciranja, sva otvorena potraživanja i obveze prema inozemstvu trebaju biti iskazana prema srednjem tečaju HNB-a, sukladno Zakonu o deviznom poslovanju.

Kao dan transakcije, može se uzeti dan primitka fakture inozemnog dobavljača ili dan carinske deklaracije, ovisno o definiranim računovodstvenim politikama tvrtke. To je važno jer odabir tečaja može utjecati na vrijednost zaliha u kunama, a time i na financijske izvještaje tvrtke.

Razlike u tretmanu tečaja kod potraživanja i obveza prema inozemstvu ključne su za pravilno vođenje financijskih evidencija u tvrtki. Iako se na prvi pogled čini da bi primjena tečaja trebala biti ista, postoje suptilne razlike u načinu na koji se tečajevi koriste kod potraživanja i obveza:

• Datum transakcije: Osnovna razlika leži u definiciji datuma transakcije. Kod potraživanja, datum transakcije je dan kada transakcija prvi put zadovoljava uvjete priznavanja, dok je kod obveza isto definirano. Međutim, primjena ovog datuma može se razlikovati kod odabira tečaja.
• Kod potraživanja se u pravilu koristi srednji tečaj HNB-a na datum fakture inozemnog dobavljača ili na dan carinjenja robe.
• Kod obveza se također primjenjuje srednji tečaj HNB-a na datum fakture INO dobavljača.
• Pri sastavljanju financijskih izvještaja, kako bi se iskazala dosljednost, sva otvorena potraživanja i obveze prema inozemstvu moraju biti iskazana prema istom tečaju na dan bilanciranja. To osigurava konzistentnost u prikazu financijskih informacija tvrtke.
• Zakonski zahtjevi: Zakoni o deviznom poslovanju propisuju da se potraživanja i obveze prema inozemstvu iskazuju prema srednjem tečaju HNB-a na dan transakcije. Ovaj zahtjev mora se poštovati kako bi tvrtka bila u skladu s važećim zakonima i propisima.

U konačnici, iako se koriste slični tečajevi, razlike u primjeni kod potraživanja i obveza imaju značajan utjecaj na financijske izvještaje tvrtke. Definiranje jasnih pravila i dosljedno poštivanje računovodstvenih politika ključno je za točno iskazivanje financijskih podataka i pravilno vođenje poslovanja.

U kontekstu odobravanja kredita i zajmova, važno je razumjeti porezne aspekte povezane s kamatama i drugim financijskim transakcijama. Porezni tretman kamata i zajmova može varirati ovisno o različitim situacijama i zakonima. Evo pregleda ključnih točaka u vezi s kamatama i zajmovima u 2023. godini:

• Ovo oslobođenje odnosi se na sve poduzetnike koji daju zajmove, kredite ili pozajmice, a kamate na te financijske transakcije smatraju se naknadom prema zakonima o porezu na dodanu vrijednost (PDV). To oslobođenje odnosi se na usluge kao što su odobravanje i upravljanje kreditima, vođenje evidencije i dogovaranje otplate kredita.
• Neki poduzetnici imaju pravo izbora da kamate na kredite koje odobravaju mogu oporezivati PDV-om. To se primjenjuje kada poduzetnik odobrava kredite iz vlastitih financijskih sredstava i naknadu za usluge kreditiranja iskazuje odvojeno od vrijednosti dobara i usluga koje pruža. O tome se treba izvijestiti nadležnu poreznu ispostavu prije početka pružanja tih usluga.
• Osim PDV-a, poduzetnici koji odobravaju zajmove fizičkim osobama ili povezanim osobama trebaju se pridržavati zakona o porezu na dohodak i dobit.
• Postoje minimalne kamatne stope koje se moraju primijeniti, ovisno o vrsti zajma i odnosa između zajmodavca i zajmoprimatelja. Primjerice, ako pravna osoba daje zajam svojim zaposlenicima ili drugim fizičkim osobama, minimalna kamata iznosi 2% godišnje kako bi se izbjegao porez na dohodak.
• Porez na dohodak po odbitku za kamate isplaćene povezanim društvima izvan EU-a: Kamate koje se isplaćuju inozemnim pravnim osobama obično podliježu porezu na dohodak po odbitku od 15%. Međutim, iznimke mogu postojati ako postoje međunarodni ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
• Zatezne kamate između povezanih osoba obično nisu porezno priznate kao rashodi i ne podliježu PDV-u.

Važno je napomenuti da porezni tretman može varirati ovisno o zakonima, vrsti zajma i odnosu između stranaka. Stoga je preporučljivo konzultirati se s poreznim stručnjakom ili knjigovodstvom kako biste pravilno razumjeli i primijenili relevantne porezne odredbe na svoje financijske transakcije.

Ako je zajam primljen od povezanog društva – člana društva (dioničara) nerezidenta, odnosno pravne osobe koja nije obveznik poreza na dobitak u RH (niti poreza na dohodak od kapitala) i drži najmanje 25 % dionica ili udjela u kapitalu društva-dužnika, a svota njegova zajma premašuje četverostruku svotu njegova udjela – obračunana kamata dužniku iznad propisanog limita je porezno nepriznan trošak, neovisno o ugovorenoj kamatnoj stopi (čl. 8. st. 1. Zakona o porezu na dobit, MF KLASA: 410 –10/06 –01/14, od 10. travnja 2006. godine).

Isporuka i ugradnja solarnih ploča, bilo da se radi o fotonaponskim panelima ili solarnim pločama za toplinsku energiju, na navedene objekte podložna je stopi PDV-a od 0% od dana stupanja na snagu Zakona.
Kupac (vlasnik stambenog objekta ili javne zgrade) neće platiti PDV na ove usluge, jer će se primjenjivati stopa PDV-a od 0%.
Tvrtka u ulozi projektanta ili partner izvođač će plaćati PDV na materijal i usluge koje koriste u projektu, ali će taj PDV moći odbiti kao pretporez.

Porezni status za situaciju u kojoj projektant ima partnera izvođača i nude ključ u ruke uslugu

Ako tvrtka u ulozi projektanta surađuje s izvođačem i zajedno nude ključ u ruke uslugu za isporuku i ugradnju solarnih ploča na navedene objekte krajnjem kupcu - primjenjuje se stopa PDV-a od 0% prema krajnjem korisniku (kupcu).
Kao projektant, nećete naplaćivati PDV na svojim računima prema krajnjem kupcu, jer se primjenjuje nulta stopa PDV-a.
Isto vrijedi i za izvođača ako se radi o isporuci i ugradnji na objekte za koje je primijenjena stopa PDV-a od 0% prema kupcu.
Oba porezna obveznika (projektant i izvođač) plaćaju PDV na materijal i usluge koje koriste u projektu, ali imaju pravo na odbitak tog PDV-a kao pretporeza.

Napomena:

• U slučaju broj 3, gdje se isporučuju solarni paneli kao trgovačka roba, PDV od 25% plaća se na samu isporuku solarnih ploča, a ne na njihovu ugradnju.
• PDV na materijale i usluge koji se koriste u projektu može se odbiti kao pretporez od strane projektanta i izvođača, ali se istovremeno plaća od strane krajnjeg korisnika (vlasnika objekta) u slučaju varijante 1 i 2.

Detaljnije možete pročitati na https://www.porezna-uprava.hr/Stranice/Vijest.aspx?NewsID=3413&List=Vijesti

Svaka tvrtka koja unajmljuje poslovni prostor za svoje poslovanje može se suočiti s različitim scenarijima i troškovima vezanim uz tu najamninu. Način na koji tvrtka računovodstveno evidentira ove troškove ovisi o uvjetima u ugovoru između zakupodavca i zakupnika, kao i o vrsti ulaganja koja se obavljaju u tom zakupljenom prostoru.

Prvi korak je razumijeti što je dogovoreno u ugovoru o zakupu između zakupodavca (osobe koja iznajmljuje prostor) i zakupnika (osobe koja unajmljuje prostor). U tom ugovoru može se specificirati tko će snositi troškove ulaganja u poslovni prostor.

• Troškovi terete zakupodavca: Ako je ugovorom dogovoreno da će zakupodavac snositi troškove ulaganja u poslovni prostor, zakupnik će izdati račun zakupodavcu za ta ulaganja. Zakupnik će te troškove knjižiti kao rashode u svojim knjigama, što znači da će ih priznati kao troškove koji smanjuju njegovu dobit. Potraživanja za ta ulaganja (računi) evidentiraju se kao prihodi jer se zakupniku nadoknađuju od zakupodavca. Ovi računi se međusobno prebijaju s računima za najamninu, što znači da se plaćanje zakupa smanjuje za troškove ulaganja.
• Troškovi terete zakupoprimca: Ako je dogovoreno da će zakupnik snositi troškove ulaganja, tada će način računovodstvenog tretmana ovih ulaganja ovisiti o njihovoj vrsti.

1. Tekuće održavanje: Troškovi povezani s tekućim održavanjem, kao što su sitni popravci (npr. bojanje zidova, manji elektroinstalacijski radovi, lakiranje parketa i sl.), knjiže se kao rashodi razdoblja. To znači da se tretiraju kao troškovi koji trenutno smanjuju dobit tvrtke.
2. Dugotrajna materijalna imovina: Ako su ulaganja takva da postanu stvarno vlasništvo zakupnika i ispunjavaju uvjete za priznavanje kao dugotrajna materijalna imovina, onda se evidentiraju kao takva. Na primjer, ako zakupnik ugradi aparate, opremu ili namještaj koji ostaje u vlasništvu zakupnika nakon završetka ugovora o zakupu, to će biti dugotrajna materijalna imovina tvrtke koju zakupnik po završetku najma izuzima iz prostora i dalje raspolaže po potrebi.
3. Dugotrajna nematerijalna imovina: Ako ulaganja zadovoljavaju kriterije za priznavanje kao dugotrajne nematerijalne imovine, a ne rezultiraju stvarnim vlasništvom zakupnika nad tim ulaganjima, onda se evidentiraju kao nematerijalna dugotrajna prava, odnosno kao ulaganja na tuđoj imovini radi poboljšanja i knjiže na konto tipa 01213. Primjeri uključuju ugradnju radi prava korištenja npr. adaptacije sanitarnog čvora, dodatnih zidova i pregra, provođenje instalacija itd. koje ostaju u vlasništvu zakupodavca nakon isteka ugovora o najmu. Obračun amortizacije ulaganja provodi se u tom slučaju prema procijenjenom vijeku uporabe.

Ova razlika u računovodstvenom tretmanu ovisi o dogovoru između stranaka u ugovoru o zakupu i prirodi ulaganja. Važno je pravilno evidentirati ove troškove kako bi se pridržavali računovodstvenih standarda i ispravno prikazali financijski izvještaji tvrtke.

Zakupoprimac koji mora znati na koji način će navedeno biti korišteno, na takve račune treba staviti napomenu - Ulaganje u prostor u najmu te procijenjeni vijek upotrebe, ukoliko se radi o DI.